Vodič za HPV: sve što trebate znati o najčešćoj spolno prenosivoj infekciji

Infekcija humanim papilomavirusom (HPV) najčešća je spolno prenosiva infekcija kojom će se zaraziti gotovo svaki spolno aktivni muškarac ili žena u nekom trenutku života. Pritom su najugroženiji adolescenti i mladi – tri od četiri nove HPV infekcije dogodit će se mladima između 15. i 24. godine života.

Deset najvažnijih stvari koje treba znati o HPV-u i kako se od njega zaštititi, objasnila je ginekologinja dr. sc. Jasenka Grujić.

1. Ljudski papilomavirusi pripadaju porodici Papovaviridiae, rodu Papillomavirus

Danas je poznato oko 200 različitih tipova tog virusa, a njih 40-ak može zaraziti anogenitalno područje u žena i muškaraca.

HPV viruse dijelimo na dvije skupine. Postoje genotipovi visokog rizika koji mogu uzrokovati rak i niskorizični genotipovi koji uzrokuju pojavu spolnih bradavica – šiljatih kondiloma.

Kako napominje dr. Grujić, trenutno ne postoji lijek za liječenje HPV infekcije. Dostupno je cjepivo protiv HPV-a koje predstavlja primarni oblik prevencije i važan način za smanjenje pojavnosti HPV infekcije i njezinih posljedica. Uz cijepljenje, vrlo je važno i odgovorno spolno ponašanje te redoviti preventivni ginekološki pregledi.

2. U Hrvatskoj je cijepljenje protiv HPV-a besplatno i dobrovoljno za sve učenice i učenike 8. razreda osnovne škole

Dječake i djevojčice cijepi školski liječnik nadležan za školu koju učenik pohađa, a na početku školske godine liječnici školske medicine održavaju edukativni sastanak s roditeljima djece osmog razreda o dobrobiti cijepljenja uz davanje informacija o cijepljenju.

Unatoč tome što je dostupna besplatna prevencija bolesti uzrokovanih HPV-om, odaziv na cijepljenje u Hrvatskoj je i dalje nizak, oko 11 posto, upozorava liječnica. „Za to krivicu snosi antivakcinacijski pokret i predrasude roditelja vezane uz spolnu prenosivost virusa i dob djeteta, no uz uporan rad procijepljenost ipak polako raste. Najbolja je procijepljenost u Velikoj Britaniji i Danskoj, dok je, primjerice, u Sloveniji 50 posto“, dodaje.

3. Zaraza HPV-om može se pokušati spriječiti edukacijskim i zdravstvenim mjerama

Među njih spada i edukacija mladih o potrebi odgađanja rane spolne aktivnosti, a za one spolno aktivne edukacija o dosljednoj i pravilnoj upotrebi kondoma.

Kako ističe dr. Grujić, cijepljenje u predadolescentnoj dobi je važno jer na imunološki odgovor utječe dob, a stvaranje protutijela je bolje u mlađih osoba. Cjepivo je najučinkovitije dok organizam još nije došao u kontakt s virusom, a to je prije početka spolne aktivnosti.

Posebno naglašava kako cjepivo protiv HPV-a štiti i od razvoja drugih anogenitalnih karcinoma (spolovilo, rodnica, anus, penis), ne samo od raka vrata maternice, zbog čega je vrlo važno cijepiti i dječake.

4. Ako dođe do infekcije niskorizičnim genotipovima HPV-a, ubrzo se pojavljuju genitalne bradavice

Od infekcije do pojave kondiloma može proći od tri tjedna do šest mjeseci. Uklanjaju se kirurškim metodama ili se primjenjuju imunomodulacijski preparati, no cjepivo protiv HPV-a štiti i od niskorizičnih genotipova koji dovode do razvoja genitalnih bradavica.

S visokorizičnim genotipovima priča je drukčija. U većine žena stvaranje protutijela dovoljno je da se ne razvije invazivni karcinom, no preventivni pregledi s papa-testom otkrivaju i predstadije zloćudnih promjena, a i rak u fazi kada je izlječenje moguće.

5. Rak vrata maternice razvija se preko predstadija

Najblaži oblik predstavlja cervikalna intraepitelna neoplazija blagoga stupnja ili CIN I. Promjene zahvaćaju 1/3 epitela, mjereno od bazalne membrane.

Izraženije promjene u 2/3 epitela mjereno od bazalne membrane karakteristični su u cervikalnoj intraepitelnoj neoplaziji srednjega stupnja – CIN II.

Tešku displaziju ili intraepitelnu neoplaziju teškog stupnja, odnosno CIN III koja obuhvaća i karcinom in situ karakteriziraju teške promjene stanica u više od 2/3 epitela. Od ovoga stupnja promjena do pojave invazivnog raka može proći oko 10 godina, ali i manje.

6. U nalazima papa-testa umjesto pojmova displazija i CIN koristi se termin skvamozna intraepitelna lezija (SIL), a SIL niskoga stupnja obuhvaća CIN I, SIL visokoga stupnja CIN II, CIN III i Ca in situ (CIS).

U PAPA testovima često nailazimo na termin ASCUS koji označava nalaz atipičnih pločastih stanica kada nije moguće postaviti točnu dijagnozu, a potpuni kriteriji za displaziju ne nalaze se.

Sve navedeno se odnosi na promjene pločastoga epitela, no na vratu maternice postoji i žljezdani epitel koji također može zbog prisustva HPV-a (najčešće genotipa 18) postati abnormalan ili se razviti u AIS, a potom i u invazivni karcinom.

7. Kod CIN III sigurno je da se radi o virusu.

Ukoliko se dokaže visokorizični HPV, jedan ili više genotipova, slijedi pregled pod povećalom ili kolposkopija. Ovom se metodom promatra vrat maternice i rodnica, premazuje raznim otopinama koje tipično reagiraju s tkivom zahvaćenim virusom.

Kada kolposkopski nalaz ukaže na promjene, radi se biopsija, uzima se komadić tkiva s vrata maternice koji se pomno analizira. Ako se nađu invazivne promjene u bioptatu slijedi jedan od kirurških zahvata kojim se uklanjaju sve promjene na vratu maternice.

8. CIN I najčešće nije potrebno liječiti kirurški jer se promjena sama povuče zahvaljujući stvaranju protutijela na HPV. 

Standardna metoda je danas, naročito u mladih žena koje nisu rađale, široka ekscizija transformacijske zone petljom, elektrokirurška metoda kojom se uklanja bolesno tkivo i šalje ga se na patohistološki pregled.

9. Ako se radi o težim promjenama preporučuje se zahvat koji se zove konizacija.

Tim se kirurškim zahvatom nožem uklanja dio vrata maternice na kojemu su promjene. Moguće je u nekim slučajevima teških promjena koje perzistiraju učiniti i histerektomiju (odstraniti maternicu).

10. Jedno od češćih pitanja jest može li se HPV eliminirati iz organizma

Može se, što dokazuje upravo cijepljenje protiv HPV-a. Međutim, kada zaraza nastupi, ne postoji lijek za sam virus, zbog čega je u slučaju HPV-a svakako bolje spriječiti nego liječiti.

Izvor: zadovoljna.dnevnik.hr, 5.10.2018.